13.12.08

Što manje kaži...









U ljude upisuj druženja,
al nikad srca oluju.

Ljudi te pažljivo slušaju,
al samo svoj glas čuju.

Zato im što manje kaži.
Ljudi su tek onda ljudi

kad im se ništa ne traži,
a mnogo im se nudi.

Ljudi su čudne biljke.
Kad rastu - u sebe siđu.

Sretnu se. Pa se raziđu.
Ili se mimoiđu.

10 comments:

Anonymous said...

Ovu pesmu jako dobro znam ali mi je drago što je i ona postavljena... ;) Jedva čekam sledeću... :) I nemoj da te obeshrabri manjak komentara, ja milion puta i ne iskomentarišem post ali me oduševi... :)

Anonymous said...

ja previše pričam...nikad pravog čovjeka od mene...hi-hi

Anonymous said...

Biljo, ja te neznam, nikad nisam upoznao niti Mikia. Previse sam mlad. Ali pricao mi je otac o njemu. Bili su prijatelji. Rekao je da je Miroslav Antic bio divno bice i pisao stihove kao niko drugi. Imao je istinu.... ovo je nije obicna poezija, puno je to vise od toga...

Anonymous said...

Želimo novu peeeeeeeeeeeesmuuu... :'(

Anonymous said...

Nova pesma!!!!! :((((((((( Pliz!

Anonymous said...

Sve najbolje u Novoj godini , od srca :)

Anonymous said...

Srećna Nova Godina tebi i tvom prelepo blogu.... :*** :)))

Anonymous said...

Biljo... Nedostaješ...

Anonymous said...

Gde si?:(

Bilja said...

Uh, nešto sam izgubila blogovolju u poslednje vreme, hvala i pozdrav svima koji su se u međuvremenu javljali :), evo me, nadam se, uskoro sa novim pesmama...