To ne odlaze ptice.
One su utkane u vazduh.
To se rasteže pamćenje
i odnosi ih u zaborav.
Ugrađeni u vreme,
to ne starimo mi.
To se razilazi prolaznost
i odnosi nas put večnosti.
To se ne razlaže lišće.
Ono je uraslo u vetar.
To se vidici otkidaju
i gnjuraju u nepovrat.
Ugrađeni u prostor,
ne umiremo to mi.
To se rasteže nebo
i uzdiže nas ka zvezdama.
5 comments:
Hvala na blogu!
prava rođendanska:)
hvala:)
ja sam sretna što je Antić uspio svoj postojanje pretočiti u riječi i podijeliti ga s nama...
eto...
predivno.... steta samo sto danas niko vise neslusa sto nam poezia pametnog ima za rec. A ova poezia ima toga puno za rec
svaka mu je besmrtna...
Post a Comment