27.2.07

Psi i Vukovi

Ovde se smatra čašću i
viteškom vrlinom kad poniziš
do smrti sve što te nadvisuje
spretnošću, snagom, lukavstvom
i umom.

24.2.07

Kad ti izgovaram ime...









Kad ti izgovaram ime,
usta su mi puna krzna i tamjana,
i sirovog mesa i cveća.
U očima mi grme grčevi svetlosti.
u temenu se protežu grobovi strašno grbavi.
Kad ti izgovaram ime
,
sav sam ispljuvan i čist,
i mek i besan...
I – polumrtav od ljubavi.
Naučila si me da uz tebe ričem,
i naričem,
i milujem,
i drobim...
Kad ti izgovaram ime – sav sam ošuren od sunca
i neko mi neverovatno lepo čudo u grlu klokoće.

22.2.07

Kamen

Gospodine, kažem mu ja, jedan moj prijatelj iskopao je u bašti kamen.
Poklonio ga je nekom vajaru da načini od njega skulpturu. Bio je to običan kamen, ali ako ga okreneš prema svetlosti, u njemu se odslikavao ceo svet. A vajar ga je odbio.


Mudrac mi kaže: i morao je da odbije, jer ga nije sam pronašao.

20.2.07

Odisej







Hajdemo da to objasnimo.
Da objasnimo šta znači ova rečenica:
mornar savlada najveća mora,
sve plemenite i sve rđave okeane,
mimoiđe sva vrebanja koralnih ostrva
i sve podvodne grebene,
poljubi sve sirene ovog sveta
i otruje se od njih,
a kao Odisej ima jednu želju:
da nađe svoje ovce,
da nađe Penelopu,
da nađe sina Telemaha
i svoj narod.
Pričekaj,
kneže moj,
još nije kraj rečenice.
Sedne Odisej na obalu
kad se vratio,
i prebrojao ovce,
i video tu ženu,
i video tog sina,
i video taj narod,
sedne Odisej na obalu i – zeva.
I sedne sutra na obalu
i gleda u daljinu.
I sedne još sutra na obalu
i plače što stoji u mestu.
I sedne još sutra na obalu
i vidi neka drva.
i krišom sagradi splav.
I sedne još sutra na obalu
da ga niko ne primeti
i Odisej im pobegne.
I obiđe sva vrebanja.
I sva koralna ostrva.
I sve podvodne grebene.
I sve sirene sveta.
I nasuče se,
kneže moj,
na neko bedno ostrvce,
jer neće da ga zaobiđe.
Mornari idu pravo.
Mornari ne umeju drukčije.

17.2.07

Kiša












Kiša… kiša… krupna kiša…

Sva su mokra leđa krova.

Treba uzeti na nišan
gorak šapat jasenova.

Kad na usnu i u šaku
kane tuga u razdanja,

mudrost je u sivom mraku
naći zlatne prste granja.

Kiša… kiša bičevima
krovove pretukla riđe.

Samo jedna sreća ima.
Noćas treba da naiđe.

15.2.07

Rukovanje...

Jedino nikada neću
umeti da se ne naježim
kad se rukuju mlitavo.

Ko se mlitavo rukuje
znači da mlitavo misli
i da mlitavo vekuje.

14.2.07

Pesak












Ovu pesmu treba čitati
sasvim polako.

Malo nakriviti glavu,
sklopiti oči
i razmišljati o pesku pustinje
koji se talasa i prosipa
a ipak ima svoju povezanost
i sigurnost,
jer niko ga nije uhvatio da žuri.

Naiđu nepogode,
i on ih utiša svojom težinom.

Niču i sahnu narodi i kulture,
a on ih nadživi i zatrpa.

Eto zašto se ova pesma čita
polako kao pesak
dok se naslanja na uho
na ogromni gluvi prostor oko sebe
i razmišlja o stvarima
koje nas čine jakim i dugovečnim.

Samo onaj,
ko nije uhvaćen da žuri,
može se uzvisiti nad početkom
i krajem
i zaslužiti vrlinu da bude vladar
jednog nezamislivog predela,

i istraživač jedne ružnoće
ili lepote stvari oko sebe.

Ko žuri - zakasniće.
Široko začuđenih zenica,
ostaće zauvek pobeđen.

Zauvek samo podanik.

10.2.07

Neke davne zvezde...

Francuska, Kan, 1961. godina SFRJ po prvi put učestvuje na Pesmi Evrovizije Pesmu „Neke davne zvezde“ izvodi Ljiljana Petrović Autor teksta je Miroslav Antić… :)

Stari put od lišća sav žut
Noć na putu tom
San od zvezda tako je žut
San u oku mom

O znam ja, o znam ja
Još pamtim te dane
Nekad si bio uz mene ti

O znam, da si još moj -
Plaču noćas grane
U oku mome i snu

Tvoj osmeh još slutim i tvoj topli dlan
Dok čekam, dok ćutim i tonem u san

O znam, da si još moj -
Plaču noćas grane
U oku mome i snu

Tvoj osmeh još slutim i tvoj topli dlan
Dok čekam, ćutim i tonem u san

O znam, da si još moj -
Plaču noćas grane
U oku mome, u srcu mome
U samoći mojoj i snu


Samoća

Svoju snagu prepoznaćeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću.

Džinovske zvezde samuju na ivicama svemira. Sitne i zbunjene sabijaju se u jata.
Seme sekvoje bira čistine sa mnogo sunca, uragana i vazduha. Seme paprati zavlači se u prašume.
Orao nikada nije imao potrebu da se upozna sa nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome koliko si u stanju da prebrodiš trenutak jer trenutak je teži, i strašniji i duži, od vremena i od večnosti.

7.2.07

(Prva) ljubav












Vrlo je važno,

pre svega,

da (prvu) ljubav umeš
da opišeš ćutanjem,
da je sagledaš žmureći,

da je dotakneš samo osmehom i šaputanjem.

Vrlo je važno

da o njoj ne brbljaš okolo

i nikom ne daš da je dodiruje.

Ona je providna kao lutkino oko.

Ona je nežna kao tišina koja hoda na prstima.

Ona je jedini nemir koji ume da miruje.

Ona je sve tvoje nedokučivo,

neuhvatljivo,

sve tvoje srebrno i treperavo kao daleko zvono,

a ipak je u tebi,

i nešto oko tebe...

Parafraza XIX









Plakati pa dušu žvakati.
Suze u jastuk umakati.

Plakati, plakati, plakati
i sebe moći preskakati.

Plakati, pa se nasmešiti.
Ne, nećemo pogrešiti.

Plakati, ali se boriti
i sobom nebo otvoriti.

2.2.07

Hteo ja još, pa stao...

Jedna od Mikinih slika iz ciklusa "Suncokreti"...