23.6.12

Prožimaj...















Namerno sebe objavljuj kao ludu i otpadnika.
Igraj se vetropirastog boga. Pasi travu.


Budi mušičav. Govori da je lišće plavo. Laži
tako providno da te niko ne uzme sasvim ozbiljno.


Prikazuj sebe kao zanesenjaka i pesnika.
Kao putujućeg lakrdijaša. A za to vreme


prožimaj. Tvoj je način da misliš otvorenih očiju,
moćniji od svih mađija, opsenarstva i varki.


Neka smirenost bude ono što te čini nevidljivim
dok se provlačiš ispod čula, kao da im se klanjaš,


na putu od nadahnuća ka složenijim nadahnućima,
gde je ugovoren susret sa pra-postankom postojanja