28.4.07

Kao bašta...od aprila do septembra












Ne razumem se ja
u ovo kamenje što miruje,
i to mi je sva krivica.
Možda sam samo zbog ljuljaški
imao obraza da ostanem
ovom svetu u gostima.

Šta inače da radim,
ovako divno pogrešan
sa ovih milijardu ptica
u mojoj krvi i kostima.

Možda postoji molitva
koja sve rešava
i sve prašta?

Možda i u kockama
uzidanim u drumove
zivi nekakav nemir,
neprestan
i dug?

Ali šta ćemo,
kad nas ima i ovakvih
koji uvek ponovo moramo da cvetamo
kao bašta,

od aprila do septembra,
pa od septembra do aprila,

i onda ponovo tako,
i ponovo,
i ponovo u krug.

2 comments:

Anonymous said...

i ja se pitam: što raditi na ovom svijetu drugačija, plinovita, krilata... sve dok se ne osvrnem oko sebe i ne shvatim: netko je morao ostati i pobrinuti se za sićusnost planeta!
pozdrav najboljoj blogerici!

Bilja said...

hvala :), veliki pozdrav rasplinutostima i krilatostima verne čitateljke bloga (pretpostavljam iz zagreba) :)