blog posvećen pesniku Miroslavu Antiću

Ne smatram da sam uvrnut
kad ulicom razgovaram
sa kućama i drvećem
kao sa živim bićima.
Kad namigujem travi.
Kad mašem nekom oblaku.
Kao što ne smatram grešnim
što sam duboko uveren
da su sve istine lažne
osim detinjih laži.
Oznake: Tako zamišljam nebo