19.10.07

Ko se nikada ne usudi...












Ko se nikada ne usudi, taj nikada nije ni živeo.
(Kod Ređepa, Boro Drašković i ja, povodom Brakusija: «Ko više nije dete, taj je umro». Telegram meni telefonom. 1986.)

5 comments:

Unknown said...

Drago mi je da volis Miku Antica.Ja sam vec matori magarac i kosa mi sedi... Pesma koju najvise volim je Razglednica i uvek se rastuzim citajuci poeziju jedne velike budale... Ovo budale ne mislim u negativnom smislu. Covek koji je za zivota bio sam,izbegavan,namerno zaboravljan sada je medalja na grudima licemera.Medjutim ti idioti nikada nece moci da ugase jednu veliku zvezdu na ovozemaljskom bezdusnom nebu,koja se sasvim slucajno zove Miroslav Mika Antic.

Bilja said...

Mika je, čini se, živeo svoju poeziju i pevao svoj život... Da je u životu uvek bio ispeglano i pravolinijski stabilan, verovatno se mnogi od nas ne bi danas zaustavljali na lepršavim i razbarušenim čarolijama njegovih stihova...

Unknown said...

Znam to Biljo i to mnogo bolje nego sto mislis.Pregledao sam sve sto je na tvom blogu i posecivacu ga obavezno... \Mislim da si ti divna osoba i drago mi je sto postoji jos takvih ljudi na ovom svetu. Samo tako nastavi.Inace ja zivim u onom gradu gde svi zure i niko nikog ne slusa...Veliki pozdrav tebi...

Bilja said...

Hvala na svim lepim rečima, pozdrav i dobrodošlica!

hotimican said...

Opet jedan omaz Miki od Kundere iz nepodnosljive lakoce postojanja:

"Ako covjek moze da zivi samo jedan zivot to je kao da uopste ne zivi"