22.12.07

A ti probaš i uspeš...












I odjednom sam shvatio: postoje reči
bez
usana. I verovanje bez daha.
To je nekakav izazov onoga što je ispred nas,

kao da te začikuju da nešto nećeš uspeti,
a ti probaš i uspeš.

Zamisli da si sova i dužnost ti je da žmuriš
i da se bojiš svetlosti.
A ti se čvrsto zarekneš i hipnotišeš sunce.

Objašnjavanjem stvari, oduzimamo im nešto
od one lepe čarolije, od onog zlatastog
omota, ispod kojeg se kriju tolika čudesna
značenja svega što izgleda isto.

Reči su iskraćale. I iznošene. I krpljene. Mereno
od pre vremena i mnogo posle vremena,
ostaje samo smisao kao čudo svih čuđenja.

6 comments:

DilanDog said...

Magicno. Ali kako zaustaviti vraga?

Bilja said...

Hm... Taj odgovor je možda mudrije potražiti na nekom drugom mestu... Nisam sigurna da ga je Mika uspeo pronaći... :( Pozdrav i dobro došao! :)

Dunjica said...

Toplija vam i neznija Nova godina...
Nije me bilo odavno na ovim stranicama, ali uvek je carobno vratiti se. Uostalom, Vreme ovde nema nikakvu moc:)
Poruka za Dilana Doga:vragu se jedino mozes odupreti ili ga ignorisati. Kad bi ga mogao zaustaviti bio bi Bog... Mada,mogao bi da probas da se zinatis, bas kao sova iz ove pesme.To rade super heroji kao sto si ti:)

Bilja said...

Hvala, Dunjice, na lepim željama... Veliki pozdrav... :)

Anonymous said...

Slično je govorio A.B.Šimić. Vratiti nevinost riječima, stvarima.."odstvariti ih"..

Bilja said...

Na pomen A.B. Šimića, poželim da citiram njegov divan opis pesnika...

„Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu.“