22.9.06

Najsrećniji su oni koji su teški naviše...









Ako znaš da si bio

pre mnogo hiljada godina,

i sagradio Balbek,

i porušio Troju,

ako se sećaš reptila,

Atlantide i mastodonata,

ko ti može oduzeti taj deo biografije?

Valja u sebi odgajiti

ogromnu plodnost vere

da bi se shvatio smisao

i pravi početak čoveka.

Neko bi mislio: sanjariš.

Ne. Ti to izbegavaš obmane.

Ko ne uma da izmisli

ne ume ni da opstane.

Najsrećniji su oni

koji su teški naviše.

Najsrećniji su oni

koji su prvi razumeli

da je temelj: već krov,

i semenka: već plod.

I pogled u nebo: već krilatost.

I zamisao: već doživljaj.

I htenje: već saznanje.

I odluka: već dejstvo.

Ako znaš da si leteo

van sunčevog sistema

i prestizao vreme,

i boravio u svetlosti,

i u nekoj budućnosti

zaboravio kapu,

ko ti može oduzeti

taj deo biografije?

Pitaš se: šta je suština?

Biti moguć u nemogućem.

Pitaš se: šta je cilj?

Tvoja spremnost da kreneš.

Pitaš se: gde je kraj?

Na kraju tvoga pitanja.

Kad uobličis misao,

uobličićes beskonačno.

2 comments:

Anonymous said...

I’m a daydreamer…
The daydreamers are silly persons… We create our own illusions, we imagine perfect worlds, we run after our own dreams… we struggle for our ideals. We always do all the efforts, we always spend all our energy to reach our ideals, to follows our illusions…
But the reality doesn’t follow our rules… The reality is always worst than our dreams… It’s grey, trivial and banal… Our fragile dreams are ephemeral and every times they die out, our heart feels a terrible pain... We are like the moths that try to reach the light… we only get hurts.
We are hopeless…

Bilja said...

Onaj čija glava leluja u vetru,
- izgubio je bitku.

Romantičari su uvek na kraju poraženi.

Uništava ih vreme
i oveštalost.
I na dočeku smrti
ostaje im na temenu
i zaljubljeničkim dušama
samo trnje.
I ožiljci.

Mika Antić (Raskršće)