26.9.10
6.6.10
Uverljivo se sećam svih epopeja sveta...
24.5.10
Kotrljaju se niz stepenice kao šaka prosutih klikera

Nikad više nećemo sedeti u istoj klupi
ni jedno od drugog prepisivati zadatke,
ni deliti užinu na odmoru.
Nikada se više neću smejati tvojim olinjalim lutkama
ni ti mom neukroćenom žvrku na temenu
za koji su me večito čupkali
oni što sede iza nas.
Nije ovo više završena samo jedna školska godina.
Kažu:
gotovo je detinjstvo.
Jedno veliko detinjstvo danas je gotovo.
Kažu,
i svi su zajedno radosni
i kotrljaju se niz stepenice kao šaka prosutih klikera,
i svi su smešni od zadovoljstva
kao plastelinske figure,
i svi su šareni i čudni
kao grad za vreme velikih praznika.
14.3.10
Nered radoznalosti nas koji sve više znamo da ne znamo...

Ogroman je trud moga razmišljanja ove noći.
Ništa ja ne znam o znanju, sine moj.
Istorija otkrića možda i nije red, nego
nered radoznalosti nas koji sve više znamo
da ne znamo.
Tebe će učiti znanju, ali se ne rugaj neznanju.
Evo da ti pročitam poruku Karela Čapeka:
"Zamisli onu tišinu, koja bi nastala na
svetu, kad bi ljudi govorili samo ono što znaju."
Muka je sve to sa znanjem, veruj mi. Ono se
zasiti sebe i prestaje da saznaje. Neznanje
je početak hiljadu novih početaka. I nemoj
ga se nikad stideti.
Svetlost znanja je slična svetlosti vasione.
Sve su se misli dogodile odavno, kao zvezde.
Lepota traženja nije u nalaženju, nego u našoj
odluci da tražimo.
14.2.10
Ja ta umeća nisam umeo...
21.12.09
20.12.09
Kao lopata vrelog snega...
5.12.09
Vikend citati
21.11.09
Napad je početak poraza...

O, izlapelo i kratkovido more,
osmehnula se planina,
ja se od postanka krećem.
Ali da bi se razumeli moji putevi,
potrebno je imati bar neki širi oslonac
i čvrstinu.
Ja se grohotom smejem tvojoj odbrani,
jer odbranom se ne možeš proveriti.
Napad je proveravanje sebe,
svoje snage
i slabosti,
svoje sigurnosti i kolebanja.
***
Ako već i tu čuješ moju misao,
reče u sebi more,
zar nisi upamtila,
lepa planino,
koliko puta smo kazali dok smo učili:
Napad je početak poraza.
Zalet je urlik za milošću.
Praotac borbe je panika.
5.9.09
Sasvim mala subota...
Sasvim mala, mala zabludela subota
Sa žiponom od taftanog praskozorja
I brošem uličnog fenjera od prekoputa.
***
Svi se polako prodaju u bescenje,
A nebo su,
Verovatno,
Izmislili tek onako uzgred
Nekakvi pitomi i licemerni besposličari.
***
Odnesi me bolje nekud,
Daleko,
Gde je jesen već zalutala neprimetno i meko
Do članaka u prozeble barice.
5.6.09
Gde je sve tvoje...

Zar te ne uplaši pomisao
s kim luta tvoja svest kad zaspiš?
S kim se izležava tvoj san
sad, dok si budan?
Gde je sve ono što si zaboravio da si bio?
Gde je sve ono što si sad, a ne znaš da to jesi?
Gde je sve tvoje
Svaki put kad ga tražiš?
***
Frightening: Who roams my conscious self when I sleep?
Who lies around with my sleep now that I wake?
Where is all I forgot I had been?
Where is all I am now, without knowing?
Where is all that`s mine, each time I don`t know?
(translated by Aleksandar Nejgebauer)
7.5.09
2.5.09
Svakodnevne, sasvim obične stvari...
23.4.09
Sve u tvoje vreme...
12.4.09
Znaš kako je kad si Rom: ko te pita jesi l' ti, il' si onaj drugi...

Kad sam rođen, svi mi kažu,
ja sam bio jedna lepa beba.
Lepa kao reklama za sapun.
Samo su me zamenili
u porodilištu
za nekakvo gadno dete,
nosato i buljavo.
- A šta možeš,
takav ti je život.
Oni misle:
lako ćemo sa Ciganima.
Od tolike silne dece
niko neće primetiti
da je jedno dete zamenjeno.
A tako je baš i bilo.
- teško meni.
Tek kad sam pošao u školu
video sam da to nisam ja,
jer mi oči bile ovolike
i nos ovoliki!
- A šta se može
takav ti je život.
Znaš kako je kad si Rom:
ko te pita jesi l' ti,
il' si onaj drugi.
A možda je baš ovako
i bolje.
Možda mi je mnogo lepo
tamo gde sam zamenjen.
Možda imam tri kaputa
i duboke cipele.
Možda živim u velikoj kući.
Možda imam na prozoru zavese.
Možda imam durbin oko vrata,
pa ja uzmem durbin
i ceo dan tako gledam
kroz njega.
I ceo dan vidim da sam srećan
kao niko moj.
- A šta možeš,
takav ti je život.
Onakav.
31.3.09
Čudesna tačka naših govora i razgovora...
Antić je (...) tajanstvena, čudesna tačka naših govora i razgovora, naših rečenica.
(Iz predgovora Draška Ređepa za novu knjigu sa poezijom Miroslava Antića u izdanju novosadskog Prometeja – „Antologija Antić“.)
(Iz predgovora Draška Ređepa za novu knjigu sa poezijom Miroslava Antića u izdanju novosadskog Prometeja – „Antologija Antić“.)
30.3.09
Pesnici zemlje...

Mudri narodi nikad ne kažu: cveta cveće.
U mudrim narodima vrtlar i biljka cvetaju zajedno,
isto lepi i ružni,
isto srećni i nesrećni
i strašno zajedno sami.
Dobri vrtlari ne traže od biljaka lepotu,
već njenu hranljivost.
Oni se smeju hranljivosti jednog karanfila,
ali se klanjaju hranljivosti krompira.
Oni su pesnici zemlje,
a ne opsenari.
Ponesi cvet u reveru,
najlepši cvet koji odgajiš,
cvet pasulja i trešnje,
kaktusa ili lubenice,
- gde je tom cvetu koren,
koštica,
semenka,
ili plod?
Sve si to uništio zbog jednog trenutka lepote.
Zar ćeš mirisom rađati novo bilje?
Repa pobeđuje belu radu.
Kupus i kelj pobeđuju orhideju.
Zato se kaže:
prvi je razlog borbe
u potrebi za poezijom korisnog.
Subscribe to:
Comments (Atom)






