6.11.07

Parafraza XXIV










Violine, violine,
pa u mozgu nešto sine.

Pa se dižem iz prašine,
u visine, u visine.

Nek suza iz oka mine.
Pitom sam od divljine.

Violine, violine.

5 comments:

Anonymous said...

...sviraj na otvorenom,sviraj napolju, tako ce muzika moci da ide sve do neba...

Anonymous said...

...ako zatvoris muziku u kucu, zatvoris prozore i vrata sva, ona izac ce kroz dimnjak... i otic sve do neba, razlit se po njemu...

Bilja said...

hm... kao voda koja uvek nađe put, i kroz najtvrđe...:)

Anonymous said...

hm...:)cini mi se da se ova tvoja recenica spominje u filmu : Memoari jedne gejse, sjetih se.... slucajno...E da ti preporucim dobar film, kad smo vec kod toga : "Djevojka s mosta", francuski, crno bjeli, snimljen 1999, u glavnoj ulozi zena Dzonija Depa... P.S.Izvini sto skrecem s glavne teme, a to je naravno: poezija Miroslava Antica. Ipak mislim da nisam puno odlutala, film je sedma umjetnost... :)

Bilja said...

Pa, da, to sa vodom mora da je neka od dalekoistočnih mudrosti...
Hvala na filmskoj preporuci... Gledala sam taj film... Zaista je lep... :)