Poljubac, to je: videti stvari u slojevima. Zagrljaj: na dlanu imati duboke mekote usana. Dodir između dvoje: porama, a ne ušima, slušati večnost postojanja.
(Na godišnjicu Mikine operacije od raka, 9.april 1986.)
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
blog posvećen pesniku Miroslavu Antiću
4 comments:
INSTITUT ZA KARDIOLOGIJU, KAMENICA 1983.
Možda je bolest nekakva vrsta poljupca, samo što ona odmah proguta svoju nežnost.
U Zagrebu prekrasno proljetno jutro. Prakovi su ludo šareni i mirisni...Kroz moj se prozor samo jablani vide...listaju...
Pozdrav!
Pozdrav Ivani i opisanom proleću u Zg! :)
Nadam se da se Bilja nece ljutiti zbog ovoga.
POTREBNO MI JE, DUŠO
Potrebno mi je, s vremena na vrijeme, da vjerujem
kako nekog volim, na cesti, neku blagu ženu po
hodu prepoznajem, i trpim, kao zbog nje. Pa kad
legne noć u moju sobu, na sto i postelju -
-zamišljam: ona će ujutru stići, mehko
ključ u tužnoj bravi okrenuti, nad postelju mi se
nadnijeti, kao majka - čist oprez u
brižnom kretu, čednost u živoj ruci, pod kojom
oči otvaram, i dodirujem je, govoreći: "Potrebno
mi je, dušo, s vremena na vrijeme, da vjerujem kako nekog volim, i ljubim, u jutrima ovim, punim strave, a pustim..."
Sidran
Naravno da neće... Ima mesta za sve što je lepo... :)
Post a Comment